Nekonvencionalna umjetnička galerija može biti bilo gdje, a nadahnuće za vizualnog umjetnika može biti apsolutno sve što ga okružuje. Dokaz je za to i sočni komad lubenice koji je osvanuo na jednom od betonskih zidova oronule tvornice stanova u blizini Podgorice.
Napušteni industrijski objekti, tvornice, skladišta, vojarne... nijemo stoje oko nas i svjedoče o ekonomskim idealima nekog prošlog vremena. Ova sasvim obična mjesta vrijeme je oblikovalo u neobična. Prepuštena prirodi i divljini, propadanju i pokojem slučajnom prolazniku, uglavnom su osuđena na nestajanje. Za većinu ljudi ona su ruglo, mračne ruševine koje narušavaju ljepotu i sigurnost nekog kraja.
Međutim, umjetnici svijet vide malo drukčije, a ako im se ne svidi ono što vide, iskoristit će svoj dar kako bi ga preobratili, uljepšali i dali mu novi smisao.
MAXIMA je uvijek tu da svojim bojama i materijalima podrži svaku kreativnu zamisao.
Boje govore glasnije od riječi
Stari i napušteni industrijski objekti sve češće postaju inspirativna igrališta vizualnih umjetnika. Na njiima nastaju autentična umjetnička djela, neka vrsta idealizirane i svakako zanimljivije vizije stvarnosti.
Na 10 km od Podgorice, u Spužu, nalazi se napuštena tvornica stanova. Visoki betonski zidovi desetljećima čuvaju uspomenu na jednog od privrednih giganata stare Jugoslavije i predstavljaju idealnu scenografiju za film znanstvene fantastike.
Šetajući pored nje, vizualni umjetnik Mišo Joskić, koji i stanuje u blizini, vidio je nešto drugo. A budući da za umjetnika ne postoji nemoguće i neobično, uskoro je betonski pomoćni objekt na obližnjoj poljani pretvorio u realističnu kocku trapista. Nedugo zatim na jednom od beživotnih tvorničkih zidova pojavio se komad lubenice. Cijeli proces spakiran je u zanimljivu video snimku u suradnji s Matijom Mitrovićem i Anom Božović i Ivanom Kneževićem, koji je bio redatelj ove video snimke.
Zanimalo nas je zašto se odlučio na takav vid umjetničkog izraza i što je njihov cilj.
„Ne znam zašto, možda zato što je nemoguće da usred polja stoji kocka sira. Na nekoliko stotina metara dalje, nastala je velika lubenica. Mislim da mi je negdje u pozadini uma bio Claes Oldeburg i njegove ogromne skulpture. Od tada sve više razmišljam u pravcu da od uobičajenih uporabnih objekata napravim nešto neobično i dam im potpuno novi smisao, bojom ih materijaliziram i oživim“.
Na oba projekta Mišo je radio s Maxima materijalima i bojama. Evo što on kaže o suradnji s našom tvrtkom.
„U planu su daljnji projekti s Maximom i drago mi je da postoje tvrtke koje pomažu da se umjetnost i umjetnici afirmiraju i ne doživljavaju i ne koriste umjetnost isključivo kao reklamu i reprezentaciju svog proizvoda.“
Tko je Mišo Joskić?
Crnogorski umjetnik Mišo Joskić rođen je u Doboju, u BiH. Diplomirao je grafički dizajn na FLU na Cetinju 2011., a živi i radi u Podgorici. Bavi se oslikavanjem murala, prostorija, lokala, slikanjem i ilustracijama. Dao je svoj umjetnički doprinos oslikavanju Tvrđave Španjola, a neki od najpoznatijih murala u Podgorici njegovo su djelo.
